U relativno kratkoj povijesnoj dimenziji šire kninsko područje iznjedrilo je dva muzeja:

Muzej hrvatskih arheoloških spomenika, nastao je kao rezultat onovremenog sabiranja i istraživanja kao pretpostavke stvaranja povijesnih uspomena, iz toga kulturne, pa onda i nacionalne svijesti, (ideje narodnog preporoda) koje je predvodio i provodio fra Lujo Marun. Godine 1887. utemeljuje u Kninu Kninsko (od 1893.) Hrvatsko starinarsko društvo. Godine 1893. osniva Prvi muzej hrvatskih spomenika (od 1926. Muzej hrvatskih starina), baveći se arheološkim istraživanjima antičkih nalaza. Izlošci su 1942. sklonjeni u Sinj, a nakon Drugoga svjetskog jedan dio (rimski spomenici) odlazi u Zadar, a drugi dio (starohrvatski spomenici) prenijet je u Klis, pa Split; danas Muzej hrvatskih arheoloških spomenika, jedan od nacionalnih specijaliziranih muzeja u Hrvatskoj.

Kninski muzej je nastao kao rezultat mukotrpnog i permanentnog rada Kninjana entuzijasta  zaljubljenika u starine i kninsku tvrđavu, profesora Ikice, Paića i Živkovića. Zbog neprocjenjive važnosti šireg kninskog područja u povijesnom, kulturnom, političkom i nacionalnom značenju pokrenuli su akciju ponovnog osnivanja muzeja u Kninu odmah poslije Drugog svjetskog rata, u organizaciji Odbora za čuvanje kulturno-historijskih spomenika. U okviru Odbora djelovali su na obnovi kompleksa kninske tvrđave, kao i istraživanju kninskog područja naslanjajući viziju Maruna, pa time i Starinarskog društva.

Iz oskudne dokumentacije  kojom Kninski muzej raspolaže razvidno je da je Odbor, poglavito tijekom 60-tih godina, odigrao odlučujuću ulogu u obnovi kninske tvrđave, kao i stvaranju pretpostavki za osnivanjem muzeja. Skupština općine Knin osnovala je 9.10.1969. godine Zavičajni muzej kninske krajine Knin. Muzej je upisan u registar ustanova Okružnog privrednog suda u Splitu. Direktor je bio Paško Paić, odmah zatim Petar Živkovića, a svečano otvorenje Muzeja kninske krajine bilo je 29.11.1969. godine. Iz tog vremena dragocjena je pozivnica za svečano otvorenje na kojoj su podvučene misli fra Luje Maruna:

Mjesto našim veličanstvenim spomenicima treba da bude u veličanstvenom spomeniku kao što je kninska tvrđava, na ovom zemljištu gdje svaka gruda zemlje sjeća na najdavnija vremena narodnog života, ovdje u Kninu gdje je nacionalna arheologija klicu zametnula, iz zemlje probila i biljka narasla.

Ovaj čin otvorenog isticanja misli Maruna na pozivnici iz 1969. govori (1) da se voditelji Odbora nikako nisu odrekli zasada Starinarskog društva, pa onda iz toga i (2) želje za povratkom fundusa na kninsku tvrđavu. Kada se uzme kontekst vremena, te nadolazeća 1971. kada je smijenjen direktor kninske gimnazije Paić, ovako otvoreno prizivanje Marunove vizije zaslužuje naše poštovanje i divljenje.

U to vrijeme rad Muzeja i Odbora se isprepliću jer je Odbor nastavio djelovati na obnovi tvrđave sklapajući pravovaljane ugovore kao pravni subjekt sve do 1974. Naime, u duhu novih političkih zbivanja, Odbor za čuvanje kulturno-historijskih spomenika biva preimenovan (ukinut) u Savjet muzeja. Savjet je prvu sjednicu održao 9.8.1974. Imao je 7 članova od kojih su samo dvojica bili iz struke. Predsjedavao je narodni heroj, što samo po sebi govori u kakvim su uvjetima radili Paić i Živković. Politička previranja početkom 70-tih ipak «preživljava» Živković. Za mandata je, sve do 1991. kada odlazi u invalidsku mirovinu, izvršio značajne poslove na obnovi tvrđave i razvoju muzeja. Građevinski je saniran veći dio objekata na kninskoj tvrđavi u koje se smjestio Muzej te su time stvorene osnovne pretpostavke za njegovo poslanje u vidu skupljanja, čuvanja i istraživanja civilizacijskih, kulturnih i prirodnih dobara, te njihove stručne i znanstvene obrade i sistematizacije u zbirke. Također vršena je trajna zaštiti muzejske građe, muzejske dokumentacije, muzejskih lokaliteta i nalazišta, njihovo neposredno i posredno predočavanje javnosti putem stalnih i povremenih izložbi, te objavljivanje podataka i spoznaja o muzejskoj građi i muzejskoj dokumentaciji putem stručnih, znanstvenih i drugih obavijesnih sredstava. Građu su činili predmeti i ostali materijali s područja arheologije, etnologije, kulturne povijesti, povijesti, likovnih umjetnosti i prirodnih znanosti.

Osim povijesne jezgre tvrđave Muzeju je povjereno upravljanje i prostor izvan, Podgrađem, kao i arheološka zona brda Spas.

Nakon Domovinskog rata Županija zadarsko-kninska, preko Povjerenstva za očuvanje i zaštitu kulturnih dobara na oslobođenim područjima, uspostavlja rad Muzeja, kojeg formalno-pravno pokriva Narodni muzej iz Zadra. Imenovana ravnateljica Branka Nedved, boravila je danonoćno na tvrđavi u zgradi muzeja, tako da je zahvaljujući tome u najvećoj mjeri spašen fundus muzeja, koji je ionako bio uoči i tijekom rata otuđen. Zapošljavaju se dva stručna djelatnika, domar i spremačica, zatim i računovođa, čime se ostvaruju osnovni uvjeti za rad. Pokrenute su akcije obnove zgrada i zbirki, kao i same tvrđave, uz pomoć sredstava Ministarstva kulture. Razumljivo sve se odvijalo i uz podršku Povjerenika Vlade RH za grad Knin, posebno u dijelu obrane ideje ili poslanja Muzeja prema utemeljiteljima Paić-Živković.

Grad Knin preuzeo je osnivačka prava od Županije zadarsko kninske 1997. godine. Tada muzej mijenja naziv u Kninski muzej, ime koje i danas nosi. Iste godine Draženko Samardžić imenovan je ravnateljem, koju funkciju je obnašao sve do travnja 2008. kada je imenovan Zvonimir Jelić.  Riješen je i pravni status tako da je 16. prosinca 1998. upisan u registar  pri Trgovačkom sudu u Splitu.

Kninski muzej je afirmirani muzej u kontinuiranom radu preko 45  godina, (9.10.2019. navršava 50 godina rada)  te, ako zanemarimo (ne)rad za Domovinskog rata, ima plodonosan kontinuirani rad.  (z.j.)